Mnogo je onih što misle da u ljubavi nema problema, nema svađa, nema loših trenutaka. I to je jako pogrešno. Kada je čovjeku mnogo stalo, on griješi. Sjećam se naše prve svađe, velike svađe. Danima nismo pričali. Samo smo čekali da neko od nas popusti i javi se prvi. Vidiš, boljelo je to. Boli čovjeka kada prestaneš razgovarati sa onom ko je bio razlog tvog osmijeha svaki dan. Zaboli čovjeka u grudima, negdje oko duše, kada prestanu poruke, prestanu pozivi. Kada se sve svede na budne noći i sumanuta gledanja u plafon.
U tim noćima, plačeš bez suza, vrištiš bez glasa. Teško ti je. A samo jedna osoba ti može pomoći. Osoba zbog koje se i osjećaš loše. Kako vrijeme odmiče, bol u grudima raste. Kao da će puknuti srce od praznine i nedostajanja. Tek tada shvatiš koliko si prazan i koliko ti znači to što nemaš. A onda, kada se poslije svega pomirite i ponovo sve bude u redu, tada kao da ozdraviš.
Tada ti sve postane jasno.
Za koga živiš i ko je tvoj život.
(Image taken from pexels)
Published by