Iznenadio me je taj ženski inat. Čvršći od kamena, veći od planine, istrajniji od upornosti. Njihov inat se pretežno probudi nakon razočarenja i tada te sahrane. Koliko god da im se javljao, smatrat će te mrtvim. Šta god radio, nećeš moći biti isti u njihovim očima, njihovoj glavi i njihovom srcu. Izbrisat će te kao da nikada nisi niti postojao, a bio si smisao njenog postojanja. Istina, nisu ni ljudi mala slova na papiru da ih brišeš gumicom, ali zato, neki ljudi jesu veliko đubre. A dobro je poznato gdje je mjesto takvima. U kanti za otpad. Riješiš ih se i osjećaš olakišicu. Lakše dišeš. Ne pada ti na pamet da ponavljaš identičnu grešku iznova. Uživaš u samoći od koje si godinama bježao, govoreći kako je usamljenost pakao. Naprotiv, pojedini ljudi su pakao. Biti sam nije sramota. Biti sa bilo kim, to već jeste.
Upravo iz pomenutih razloga, opasno je razočarati ženu. Činit će ti se da je pretvorena u čudovište, bezosjećajnog monstruma, odbojnu nedodirljivost – što je pogrešno. Umije ona da voli. Može ponuditi bezuslovnu ljubav. Uložiti posljednji atom snage. Samo, neće. Prihvatit će onoga ko će to uraditi isto za nju.
(Image taken from pexels)
Published by