Drage moje, kao što sam i obećao, želim vam Dan žena učiniti što više posebnim, te vam povodom toga poklanjam, ne jednu, već nekoliko e-knjiga koje sam napisao samostalno i u saradnji sa poštovanom kolegicom Sanelom Kovačević – Sknelly. Prva e-knjiga (Ženo, jaka si): Druga e-knjiga (Žena si, dakle možeš sve): Treća e-knjiga (Osvoji gaContinue reading VELIKO DARIVANJE ZA DAAAAAN ŽENA
Na prvi pogled, Radoje je bio elegantan gospodin u poodmaklim četrdesetim godinama. Zaglađena kosa, crno odijelo, sijeda brada i blagi kez. Čovjek bi pretpostavio da je neki umjenik, političar, a ne mafijaš, strah i strepet uzavrelih ulica. Pored njega su stojala trojica krupnijih muškaraca, ozbiljno nastrojenih. Planina bi im pozavidjela na pozamašnoj građi. Uđite, momci,Continue reading 18. ŽIVJET ĆEŠ, obećavam ti
Zamolio sam Jakoba da se raspita za Radojevu adresu ili broj telefona, kako bismo uspostavili bilo kakav kontakt sa njim i krenuli u pregovore oko pozajmice. Ukoliko nam da, dobro je. Ukoliko ne, snaći ćemo se. Providni izgovori me ne zanimaju. Opravdanja su za slabiće. Doduše, izgovori su poput prašine. Male količine su neprimijetne, aliContinue reading 17. DUG
Ja nisam htio da ostanem bez Sanje, zato sam uzeo telefon u ruke. – Gdje si, Jakobe? Možeš li nakratko svratiti do mene? – čim se javio, pitao sam ga iz cuga. – Na poslu sam. Probat ću se iskrasti poslije, važno je? – Važnije od ičega. – O čemu se radi? Kaži mi čovječe!Continue reading 16. TELEFON SPASA
Zamalo ne skrenuh sa pameti, kada sam čuo cifru neophodnu za Sanjino liječenje. Odakle mi? Kako ću? A Moram. Postavio sam se kao njen zaštitnik od samog početka. Znala je da nisam spadao u umišljene bogataše, ali, nasreću, poštene ženesei ne kupujuprljavimnovcem. Sa dobrimženama su drugačija pravila. Uz njih pronađeš smisao čak i kad siContinue reading 15. izdrži, moraš
Spustila se tmina nad grad. Trčao sam prema autu dok su bijesne kapljice pljuštale od tlo. Kiša je padala kao iz kabla, a naizgled stari čovjek sa tužnim očima stajao je nasred ulice – mokar do gole kože. Držao je cvijeće u ruci. Predivan veliki buket crvenih ruža. Kao da je nekoga čekao, ali muContinue reading 14. OVO JE MOJA BOL
Kada sve saberem i oduzmem, nikada nisam ni volio doktore. Neka mi oproste, ali nisam. Uvijek sam se bojao igala, skalpela, onih njihovih bijelih mantila i hladnih pogleda. Zapravo, nisam ih ni mrzio, jednostavno, bježao sam od njih. Mene je boljelo nešto drugo. Kažu da za to nema lijeka, osim ako nisi dovoljno jak daContinue reading 13. TEŠKO JE KRENUTI ISPOČETKA
Možda zvuči besmisleno, ali nije daleko od istine. Kada se navikneš na čovjeka, budi spreman da se navikneš i na ranu koju će ti napraviti. Tu ranu možeš prihvatiti ili odbaciti, možeš je sakriti ili pokazati, ponosno se hvaliti sa njom ili je sumanuto zataškati ispod tepiha. Sve možeš, jedno ni u šali. Da zaboravišContinue reading 12. IZVINI, ZAKASNIO SAM
Na putu do bolnice, prokapala je i kiša, pri čemu se intenzitet padanja vrtoglavo povećavao iz sekunde u sekundu. Sviđala mi se kiša, ali mrzio sam da kisnem sam. Volio sam i nebo, premda mi je uporno slalo lutanja i čemer. Tako to ide, kada nešto voliš, to nešto te i košta, a ako nemašContinue reading 11. MOLIM TE, NEMOJ POSTATI OŽILJAK
Jakoba sam ostavio ispred ulaza gdje je privremeno stanovao kao podstanar i produžio dalje do svoje kuće. Nakratko sam prilegao na starom kauaču, svjestan da ne smijem dugo ostati u tom položaju, ne bih sebi oprostio da ne odem u posjetu i ublažim joj zastupljenu monotonost. Ponijet ću joj svega pomalo, neka se nađe, mozakContinue reading 10. KAKO JE SANJA?
Izvini, išli smo u šetnju po gradu. – izustio je Jakob, ushićeno otvarajući vrata od auta. – Jesam li ti rekao da požuriš, vidiš da kasnimo. Složio sam smrknutu grimasu, čini mi se da bi i najtmurniji oblaci pozavidjeli mom uveliko namrgođenom licu. Sviđa mi se. – nastavio je sa pričom, bez obzira na prethodnuContinue reading 9. GDJE SI DO SAD?
Zanimljivo je kako par riječi od apsolutnog stranca izaziva erupciju zadovoljstva. Čistu humanu riječ ne može kupiti novac. I više je ona meni dala, nego ja njoj. I više sam se ja postidio nje, nego ona mene. Otišla je raspoložena, ostao sam donekle ravnodušan – ali bilo mi je bolje. Jakob se dugo zadržao, počeoContinue reading 8. golema emocija
Konačno dođosmo na ciljnu destinaciju. Morao sam sporije voziti, starudija bi me izdala, odavno je planiram prodati i nikako da stignem. Kao da je sve stalo otkad se goropadna muka nadvila iznad mene i mog pravednog razuma. Ali šta je uopšte ta pravda? Imišljotina, eto šta je. Ovdje jedino Bog daje, svi drugi uzimaju. DokContinue reading 7. DA OSTARIMO POD ISTIM KROVOM
Prijatelju, reci mi, da li se ljudi mijenjaju? – Upitao sam Jakoba ozbiljnim tonom, isto da mi budućnost zavisi od njegovog odgovora. – Kakvo je to pitanje? Pogledaj oko sebe, svi stare, dobijaju bore, gube snagu. Naravno da neizbježni vremeplov čini svoje. – Zanemari, nismo se razumjeli. – Molim? – Nevažno, još malo i stigliContinue reading 6. LJUDI SE MIJENJAJU
Opet sam se nasmiješio, mada mi nije bilo do smijeha. Ponekad ranjenu dušu moraš ograditi čeličnom maskom, podići zidove do neba i nazad, opasno je dozvoliti drugim ljudima da namirišu tugu. U suprotnom bivaš izložen glupim pitanjima. Pitat će te i ono što ne možeš izreći, navalit će sa bespotrebnim savjetima kao da su popiliContinue reading 5. SJEĆANJA
Šteta što tada nisam mogao zaustaviti vrijeme, jer zaustavio bih ga bez imalo razmišljanja. Postoje trenuci koji ne smiješ pustiti da iščeznu ili, u najgorem slučaju, izblijede zbog uticaja bijesa. A bio sam ljut na sve i svakoga. Bilo mi je krivo što bespomoćno moram gledati kako nestaje ljubav od koje sam očekivao vječnost. VječnostContinue reading 4. ZOV REALNOSTI
Imao sam ogromnu želju da joj pošaljem poruku, ništa dugo i opširno, samo da zna kako mi i večeras ne izlazi iz glave, kad jeza ulazi u kosti i mrak vrišti nepodnošljivo nedostajanje. Iznenada, telefon je zazvonio. Bila je Sanja. Ti se nikada ne bi sjetio da pozoveš prvi – rekla je brzo, pomalo ljutito,Continue reading 3. NEDOSTAJEŠ, DA ZNAŠ
Osjećao sam se poput djeteta kojem otimaju igračku. Kada bi mi uzeli Sanju, plakao bih danima, umirao bih godinama, želio bih da nestanem sa planete, znam sebe. Znam koliko je volim. A ne znam hoćemo li ikada biti sretni. U kafani je nastala nezgodna tišina i niko više ništa nije progovorio. Ćutao sam, razmišljao oContinue reading 2. LJUBAVI, BIT ĆE SVE U REDU
Kako je vrijeme prolazilo, uporno su me savjetovali da nastavim dalje, sam, bez nje. Tvrdili su da je gotovo, kako budućnosti za nas nema i nikada neće biti. Iskorištavali su svaki trenutak da mi pune glavu raznoraznim besmislicama, ali su i te kako smetnuli da je moje srce već odavno ispunjeno ljubavlju i vjernošću. AContinue reading 1. NE BRINI, NE DAM TE